Teorija predlaže suprotstavljene potrebe da se umnožavaju ili umru
Teorija pogona Sigmunda Freuda razvijena je tokom svog života i rada. On je na početku opisao klasu pogona poznatih kao životni instinkt i verovao da su ovi pogoni bili odgovorni za veliki deo našeg ponašanja.
Na kraju je došao da veruje da samo životni instinkti ne mogu objasniti sva ljudska ponašanja. Sa objavljivanjem knjige Beyond the Pleasure Principal 1920. godine, Freud je zaključio da svi instinkti spadaju u jednu od dve glavne klase: životni instinkti ili smrtni instinkti .
Životni instinkti (Eros)
Ponekad se nazivaju seksualnim instinktima, životni instinkti su oni koji se bave osnovnim preživljavanjem, zadovoljstvom i reprodukcijom. Ovi instinkti su od suštinskog značaja za održavanje života pojedinca, kao i za nastavak vrste. Iako imamo tendenciju da razmišljamo o životnim instinktima u smislu seksualnog razmnožavanja, ovi pogoni uključuju i stvari kao što su žeđ, glad i izbegavanje bolova. Energija stvorena životnim instinktima poznata je kao libido .
U njegovoj ranoj psihoanalitičkoj teoriji, Frojd je predložio da se Erosu suprotstavljaju sile ega (organizovani, realni deo psihičke osobe koja posreduje između želja). U ovim kasnijim stavovima, on je tvrdio da se instinktima života suprotstavljaju instinkti samodestruktivne smrti, poznati pod nazivom Thanatos.
Ponašanja koja su obično povezana sa životnim instinktima uključuju ljubav , saradnju i druge prosocialne radnje .
Smrtni instinkti (Thanatos)
Koncept instinkta smrti na početku je opisan u Beyond the Pleasure Principle, u kojem je Frojd predložio da "cilj celog života predstavlja smrt".
U znak podrške njegovoj teoriji, Frojd je primetio da će ljudi koji doživljavaju traumatski događaj često reenaktirati to iskustvo. Iz ovoga je zaključio da ljudi drže nesvesnu želju da umru, ali da životni instinkt u velikoj meri ugrozi ovu želju. Freud je svoju teoriju zasnovao na mnogim ključnim iskustvima:
- U radu sa vojnicima nakon Prvog svjetskog rata, Frojd je primetio da su njegovi učesnici često ponovno uspostavili svoja iskustva u borbi i napomenuli da "snovi koje se javljaju u traumatskim oblicima imaju karakteristiku za više puta vraćanje pacijenta u situaciju njegove nesreće".
- Frojd je zapazio slično ponašanje u 18-mesečnom unu Ernestu, koji je igrao igru pod nazivom Fort / Da, kad god je njegova majka bila odsutna. Da bi se bavio njegovom anksioznošću, malčica bi bacila spužu vezanu za žicu u svom krevetu i rekla "fort" (što znači dalje) kad god je spool nestao i rekao "da" (ili ovde) kad god ga je uveličao. Freud se zapitao kako "ponavljanje ovog uznemirujućeg iskustva kao igre odgovara principu zadovoljstva ?"
- Konačno, u svojim pacijentima, Frojd je istakao da su mnogi koji su potiskivali traumatska iskustva imali tendenciju da "ponavljaju potisnut materijal kao savremeni doživljaj" umjesto da ga pamte kao nešto što pripada prošlosti.
Prema Frojdovom mišljenju, prisiljavanje da se ponovi bilo je "nešto što bi se činilo primitivnijim, više elementarnim, više instiktualnim od principa zadovoljstva koji on prevazilazi." Dalje je predložio da instinkti smrti predstavljaju proširenje te prisile u kojoj svi živi organizmi imaju instinktivan "pritisak prema smrti" koji je u potpunom kontrastu sa instinktom da preživi, rodi i zadovolji želje.
Štaviše, kada je ova energija usmerena ka spolja prema drugima, Frojd tvrdi, izražava se kao agresija i nasilje.
> Izvor:
> Mitchell, S. i Black. M. (2016) Freud i dalje: istorija savremenog psihoanalizma I (ažurirano izdanje). New York, New York: Basic Books / Hachette Books; ISBN-13: 978-0465098811.