Informacije o samoprijavljivanju u psihologiji

U psihologiji, samo-izveštaj je svaki test, mera ili istraživanje koje se oslanja na sopstveni izveštaj o svojim simptomima, ponašanjima, uverenjima ili stavovima. Podaci o samoprijavanju se prikupljaju tipično iz papira i olovke ili elektronskog formata, ili ponekad kroz intervju.

Samorazgovaranje se najčešće koristi u psihološkim studijama uglavnom zato što se istraživaču ili kliničaru otkriva mnogo vrijednih i dijagnostičkih podataka o osobi na osnovu izvještaja osobe o sebi ili sebi.

Jedan od najčešće korišćenih alatki za samoprijavljivanje je Minnesota Multifazni inventar ličnosti (MMPI) za testiranje ličnosti.

Prednosti informacija o samoprijavljivanju

Jedna od osnovnih prednosti podataka o samopovršavanju je da se može lako dobiti. To je takođe glavni način da kliničari dijagnostikuju svoje pacijente - postavljajući pitanja. Oni koji sami izveštavaju obično su upoznati sa popunjavanjem upitnika.

Za istraživanje, to je jeftina alatka koja može da dostigne još mnogo ispitanih subjekata nego što se može analizirati posmatranjem ili drugim metodama. Može se izvršiti relativno brzo, tako da istraživač može dobiti rezultate u danima ili sedmicama umesto posmatranja stanovništva tokom dužih vremenskih okvira. Samo-izveštaji mogu biti napravljeni privatno i mogu biti anonimni da zaštite osetljive informacije i možda promovišu istinite odgovore.

Nedostaci informacija o samoprijavljivanju

Međutim, prikupljanje informacija putem samoprijavljivanja ima svoja ograničenja.

Ljudi su često pristrasni kada izveštavaju o sopstvenim iskustvima. Na primjer, mnogim pojedincima svesno ili nesvesno utiče "društvena poželjnost", odnosno, verovatnije je da prijave iskustva koja se smatraju društveno prihvatljivim ili poželjnim.

Samorazgovaranje podleže ovim predrasudama i ograničenjima:

Informacije o samoprijavljivanju najbolje se koriste u vezi sa drugim podacima

Većina stručnjaka u psihološkom istraživanju i dijagnozi sugerišu da se podaci o samoprijavljivanju ne smeju koristiti sami pošto to teži pristrasnosti. Istraživanje se najbolje vrši kada kombinuju podatke o samopovezivanju sa drugim informacijama, kao što je ponašanje pojedinca ili fiziološki podaci. Ova procena "višemodalne" ili "višestruke metode" pruža globalniju i, prema tome, verovatnije tačniju sliku subjekta.

Upitnike upotrijebljene u istraživanju treba provjeriti kako bi se postiglo dosledni rezultati tokom vremena. Oni takođe treba da budu validirani drugim metodom podataka koji pokazuje da odgovori mjere ono što tvrde da oni mjere i da mogu vršiti diskriminaciju između kontrola i ispitne grupe.