Šta je bezuslovni stimulus?

U procesu učenja poznatog kao klasično kondicioniranje , neuslovljeni stimulus (UCS) je taj koji bezuslovno, prirodno i automatski pokreće odgovor. Na primer, kada mirisete jednu od omiljenih namirnica, odmah ćete se osećati gladnim. U ovom primeru, miris hrane je neuslovljeni stimulus.

U klasičnom eksperimentu Ivana Pavlova sa psima, miris hrane bio je bezuslovni stimulus.

Psi u svom eksperimentu osetili bi hranu, a zatim prirodno počinju da saliviraju u odgovoru. Ovaj odgovor ne zahteva učenje, to se jednostavno dešava automatski.

Još nekoliko primera neuslovljenih podsticaja uključuju:

U svakom od ovih primera, bezuslovni stimulans prirodno izaziva bezuslovan odgovor ili refleks. Ne morate da naučite da odgovorite na neuslovljeni stimulus.

Uloga neutralnog stimulusa

U svrhu klasičnog kondicioniranja ili učenja, ne možete imati bezuslovni stimulans bez neutralnog stimulusa. Neutralni stimulans u početku ne izaziva nikakav konkretan odgovor, ali kada se koristi zajedno sa neuslovljenim stimulusom, može efikasno stimulisati učenje.

Dobar primer neutralnog stimulansa je zvuk ili pesma.

Kako Timing utiče na sticanje ili učenje ponašanja

Koliko vremena prolazi između predstavljanja inicijalnog neutralnog stimulusa i neuslovljenog stimulusa jedan je od najvažnijih faktora u tome da li će učenje zapravo doći ili ne.

Vremenski raspored o tome kako su predstavljeni neutralni stimulus i neuslovljeni stimulans, utiče na to da li će se formirati asocijacija ili ne, princip koji je poznat kao hipoteza o kongruzi.

Na čuvenom eksperimentu Ivana Pavlova, na primer, ton zvona bio je početni neutralni stimulus dok je miris hrane bio neuslovljeni stimulus. Predstavljanje tona blizu predstavljanja mirisa hrane dovodi do jače asocijacije. Pozivanje zvona, neutralni stimulus, mnogo pre neuslovnog stimulusa dovodi do mnogo slabijeg ili čak nepostojećeg udruživanja.

Različiti tipovi uređaja mogu koristiti različito vrijeme ili red između neutralnog stimulusa i UCS-a.

Izvor:

Nicholas, L. Uvod u psihologiju. Kejptaun: Juta i kompanija; 2008.