Biološka spremnost i klasično kondicioniranje

Biološka spremnost je ideja da su ljudi i životinje inherentno skloni da formiraju asocijacije između određenih stimulusa i odgovora. Ovaj koncept igra važnu ulogu u učenju, naročito u razumevanju klasičnog procesa kondicioniranja .

Neke asocijacije formiraju lako jer smo predisponirani da formiraju takve veze, dok su druge asocijacije mnogo teže formirati jer nismo prirodno predisponirani da ih formiramo.

Na primer, predloženo je da biološka spremnost objašnjava zašto se određene vrste fobija lakše formiraju. Mi težimo da razvijemo strah od stvari koje mogu ugroziti naš opstanak, kao što su visine, pauci i zmije. Oni koji su više naučili da se plaše ovakvih opasnosti, verovatnije će preživjeti i reprodukovati.

Biološka spremnost i klasično kondicioniranje

Jedan sjajan primer biološke spremnosti na poslu u klasičnom procesu kondicioniranja je razvoj neprijatnosti ukusa . Jesi li ikad nešto pojela i onda se kasnije razbolela? Verovatno su dobre šanse da ste se u budućnosti izbeći da jedete tu određenu hranu, čak iako to nije bila hrana koja je izazvala vašu bolest.

Zašto formiramo asocijacije između ukusa hrane i bolesti tako lako? Takođe smo mogli lako da formiramo takva udruženja između ljudi koji su bili prisutni kada smo se razboleli, lokacija bolesti ili određeni objekti koji su bili prisutni.

Biološka spremnost je ključ.

Ljudi (i životinje) su indiferentno predisponirani da formiraju asocijacije između ukusa i bolesti. Zašto? Najverovatnije je to zbog evolucije mehanizama preživljavanja. Vrste koje lako čine takve asocijacije između hrane i bolesti, verovatnije će u budućnosti izbjeći tu hranu, čime će osigurati njihove šanse za opstanak i vjerovatnoću da će se reprodukovati.

Mnogi objekti fobije uključuju stvari koje potencijalno predstavljaju pretnju sigurnosti i blagostanju. Zmije, paukovi i opasne visine su sve stvari koje mogu biti smrtonosne. Biološka spremnost čini ga tako da ljudi teže formiraju strahove asocijacije sa ovim opasnim opcijama. Zbog tog straha, ljudi teže izbjeći te moguće opasnosti, čineći ih vjerovatnijim da će preživjeti. S obzirom na to da su ovi ljudi verovatniji da će preživeti, verovatnije će imati djecu i prenijeti gene koji doprinose takvim odgovorima na strah.