Nasilje u školi i socijalni anksiozni poremećaj

Blog Posts o nasilju u školama i SAD-u

Sljedeći članci su prvobitno objavljeni kao blogovi. Imajte u vidu originalne datume objavljivanja i da su priče bile aktuelne od tog datuma.

Makijere ubice

(31. avgust 2007)

Seung-Hui Cho, 23-godišnji student u Virdžiniji, koji je otvorio vatru za ubistva 33 osobe, uključujući i njega 16. aprila 2007. godine, navodno je patio od selektivnog mutizma, retkog i ekstremnog oblika društvene anksioznosti, u kojoj je patiljak ne mogu govoriti u određenim postavkama (npr. u učionici).

Čo je primio smještaj za poremećaj tokom srednje škole, međutim zbog federalnih zakona o zaštiti privatnosti i invalidnosti, zvaničnici Virginia Tech nisu znali za njegovu dijagnozu i nisu dali nikakve odredbe tokom njegovih koledžnih godina.

Nastala je rasprava u vezi sa potrebom uravnotežavanja privatnosti i svijesti u vezi sa pitanjima mentalnog zdravlja kod studenata. Nažalost, objavljivanje Čovog stanja pokreće više pitanja nego što daje odgovore. Istraživanje nije povezalo socijalnu anksioznost sa nasiljem, pa nije jasno kakva je uloga učešćem čoveka i nedostatak podrške na koledžu. Možda u najmanju ruku, koledž će postati oprezniji u pogledu upućivanja problematičnih studenata na savjetovanje ili potrebnu podršku.

Lekcije naučene iz Columbine i Virginia Tech

(16. decembra 2007)

Šta tragedije Columbine i Virginia Tech imaju zajedničko? Prema rečima psihologa Bernardo Carducci, doktorskog istraživanja na Institutu za istraživanje shynessa na Univerzitetu Indiana, školski strelci obično pate od nečega što se zove cinična stidljivost.

Cinkički stidljivi učenici su najčešće muški, odbačeni od vršnjaka, ljuti i imaju loše porodične odnose.

U sklopu studije predstavljene na 115. godišnjoj konvenciji Američke psihološke asocijacije, Carducci i Kristin Terry Nethery su ispitali osam školskih pucnjava od 1995. do 2004. godine i utvrdili da su školski strelci uspjeli odbaciti stvaranjem "kulta jednog".

Ova izolovana samopomoć pomaže u upravljanju osećanjima odbacivanja, ali čini nasilnu odmazdu mnogo verovatnijom.

Šta možemo učiniti da sprečimo buduće tragedije? Carducci sugeriše da nastavnici, roditelji i stručnjaci za mentalno zdravlje moraju da paze na studente koji postanu izolovani i ljuti. Iako se većina stidnih učenika nikada ne odmjerava nasiljem, za one koji su podložni, potrebno je da postoje linkovi da ih vrate u zajednicu.

Osjećanje tragedije: Elegantna pjeskovita kukica

(16. decembra 2012)

Dok sam sjeo da napišem ovaj unos u blog, moja prva reakcija je bila: "Trebalo bi da pišem o pucanju u školu, ali stvarno ne želim."

Sedeo sam i gledao malo televizijske emisije u petak i samo sam se pitao zašto je to bilo tako senzacionalistično. Umoran sam. Ja sam tužan. I ja sam zabrinut za te porodice. Želim da znam zašto se to dogodilo, ali u isto vreme osećam kao da su mediji oduzeli stvari predaleko.

Razmišljao sam o tome kako bih se osjećao ako moja četverogodišnja ćerka nikad nije došla kući pošto sam je jutros poslao u školu u autobusu. Pomislio sam na decu koja su preživela i kako njihov svet nikada neće biti isti.

Razmišljao sam o reči koje se bacaju oko mladića koji je napravio ovu užasnu stvar.

Gunman.

Shooter.

Najsmrtonosniji.

Enigma.

I onda sam pročitao izveštaje o tome kako je možda imao mentalne poremećaje. Aspergerova, koja je blagi oblik autizma. Kako je bio usamljenik. Inteligentno. Tiho. Stidljiva.

Znao sam da moram da pišem o njemu, ali sam i dalje u sukobu.

Zato što ima još mnogo ljudi sa problemima mentalnog zdravlja koji ne ubijaju nedužnu decu. Rečeno je da oružje ne ubija ljude, ljudi ubijaju ljude. Ali pitam se da li ovaj mladić nije imao pristup pištolju, da li bi ikada razmišljao o tome šta radi? A ako mediji nisu senzacionalizirali ubice kao što to rade, da li bi to učinilo nešto drugačije.

Vjerujem da je važno obrazovanje o pitanjima mentalnog zdravlja i bolji pristup liječenju. Možda je neko mogao napraviti razliku u životu ovog mladog čoveka kako bi promenio kurs koji je uzimao.

Nisam spomenuo njegovo ime, jer se više ne osećam da je važno.

Da se setimo žrtava u Elementarnom Sandy Hook-u.

Pucanj u Coloradu Ostavlja nas pitajući "Zašto?"

(22. jula 2012.)

Kao i svi ostali, bio sam šokiran i tužan da saznam vijest o pucnjava u Aurori, Kolorado krajem prošle sedmice. Uobičajeno ne skačem na "vruću vijest", ali u ovom slučaju se čudim (jer sam siguran da je većina ljudi) ... zašto? Zašto bi neko ikada učinio takvu užasnu stvar.

Neki ljudi krivi zakon o oružju u Sjedinjenim Državama. Neki novinari pitaju za sigurnost na javnim mestima i bolju sigurnost. Mislim da će ti argumenti nastaviti da kruže dok ne saznamo "zašto".

Nekoliko tačaka iz vijesti o navodnom strelcu Džejmsu Holmesu su me maltretirale ...

U ovom trenutku možemo samo spekulisati što se tiče motivacije za ubistva, ali mnogi veruju da ga je nešto moralo potisnuti na prelomnu tačku.

Pritisak doktora na koji je on pratio?

Poznajem puno doktorskih studija, iako su pod pritiskom, sama sigurno nema razloga za ono što se dogodilo.

Samo se nadam da nemamo drugu situaciju Seung-Hui Cho.

Cho, poznat i kao Virginia Tech Shooter, pretrpio je selektivni mutizam (poremećaj koji onemogućava govor u određenim situacijama). Iako je njegova socijalna anksioznost imala ulogu da ga dovede do preloma, očigledno je imao i druga pitanja koja su mu dovela do nasilja.

Socijalni anksiozni poremećaj (SAD) sam po sebi nije uzrok povećanog rizika od nasilja. Istraživanja su pokazala, međutim, da ljudi koji su impulsivni i društveno uznemireni mogu biti skloni nasilju i rizičnom ponašanju. Ako se utvrdi da je Džejms Holms pretrpeo socijalnom anksioznošću, to neće pomoći u oslobađanju stigme sa kojim se ljudi sa ovim poremećajem već suočavaju.

Pored toga, ako se utvrdi da je Holmes patio sa mentalnim poremećajima koji su doveli do nasilja, onda mislim da je neuspeh bio onaj koji je mogao prepoznati problem; ne zakon o pištolju, niti sigurnost na javnim mestima. Neko je negde znao da nešto nije u redu sa ovim mladićem.