Šta ima da ima ADHD?

Odrasli i djeca sa ADHD se bore sa nepažnjom i hiperaktivnošću

Poremećaj hiperaktivnosti defekta pažnje (ADHD) je stanje koje pogađa i djecu i odrasle osobe, a označeno je teškoćom koncentriranja, hiperaktivnosti / impulsivnosti, neorganizovanosti, tolerancije sa niskom frustracijom i drugim simptomima koji često pogađaju normalno funkcionisanje.

Znaci ADHD-a mogu početi da se razvijaju već tri godine. Dok se većina dece sa ADHD-om dijagnostikuje do trenutka kada stignu u osnovnu školu, simptomi se ponekad pogrešno shvataju kao disciplinska pitanja ili propuste kada se dijete uvede i povuče, što dovodi do odlaganja dijagnoze poremećaja.

Šta ima da ima ADHD?

Osoba sa ADHD-om često nedostaje upornost ili fokusiranje, odlazi od zadatka, preterano govori ili fidget, i može preduzeti akciju bez razmišljanja o posljedicama. Da bi se dijagnostikovao ADHD, ovi simptomi moraju biti hronični i ometati svakodnevni život osobe.

Teškoća fokusiranja može dovesti do sledećih ponašanja i izazova za nekoga sa ADHD:

Hiperaktivnost i impulsivnost dijela ADHD mogu izazvati simptome kao što su:

Mala deca često najčešće predstavljaju hiperaktivnost, a dok staraju, mogu više da se bore sa pažnjom, što dovodi do akademskih poteškoća.

Nažalost, postoje mnogi pogrešni stavovi o ADHD , a ljudi koji nemaju poremećaj često nemaju empatiju potrebnu za razumevanje. Kao rezultat toga, deca sa ADHD-om su često označena kao nemotivisana, lenjiva ili problematična deca - a odrasli sa ADHD-om se mogu smatrati neodgovornim ili nekompetentnim kada se bore da se sećaju važnih detalja ili obaveza ili kada prikazuju više emocija od drugih. Sasvim suprotno - imaju ADHD ne znači da ste manje inteligentni, a zapravo su mnogi ljudi sa ADHD-om veoma svetli. Oni jednostavno moraju da se suoče sa mnogo više odvraćanja od prosečne osobe, tako da se život može osećati kao uznemirujuća bitka u svako doba.

Čak i kada su ljudi svjesni simptoma ADHD-a, oni se i dalje osećaju frustrirano kada se bave nekim ko ima poremećaje. Jill Stowell, MS, direktor Stowell Learning Centra za djecu sa teškoćama u učenju i izazovi pažnje, objašnjava: "pošto emocionalno emocionalno reagiramo pre nego što intelektualno reagujemo, djeca sa izazovima pažnje su stalno frustrirajuća i razočaravajući nastavnike i roditelje."

Način da se iskustvo ADHD umeti iz prve ruke

Da bi pomogli nastavnicima, roditeljima i vršnjacima da bolje razumeju izazove sa kojima se svakodnevno susreće osoba sa ADHD-om, Drs.

Joe i Carol Utay iz Pittsburgha. Simulacija zapravo omogućava učesnicima da emocionalno razumeju šta oseća za učenika sa izazovima pažnje da prođu kroz školu. Kako kreatori simulacije kažu: "Dok ne provodimo vrijeme u svojim cipelama, teško je shvatiti koliko studenata i stručnjaka sa izazovima pažnje moraju da izdrže kako bi održali i prenijeli svoju pažnju".

Stowell nudi ove simulacije u svom centru za učenje tako da svako ko rade sa decom sa ADHD može razumjeti njihove frustracije. Objašnjava ga detaljnije:

"Ljudi koji prisustvuju Simulaciji izazova pažnje učestvuju u šest tipičnih školskih aktivnosti na način da ih zapravo doživljavaju kao student sa izazovima pažnje.

Oni iz prve ruke doživljavaju vrste stvari koje su studenti danas i danju imali sa problemima pažnje: stvari poput nedostatka važnih detalja u pisanim uputstvima , osjećaju zbunjenosti i "izgubljenosti" prilikom slušanja, teško se bave završenim kvizom zbog distrakcija , i frustracije ne znajući šta se očekuje društveno. "

"Roditelji su zapanjeni energijom koja je potrebna da se njihova djeca fokusiraju i nastave u školi . Ovo su roditelji koji su veoma angažovani i veoma podržavaju svoju decu, ali koji kažu da prvi put razumeju kroz šta njihova djeca prolaze i zašto se ponašaju na način na koji rade. "

Roditelji nisu jedini koji su osjetili iskustvo. "Nastavnici" prepoznaju "učenike u svakoj aktivnosti i otišaju s potpuno drugačijim uzimanjem problema", kaže Stowell.

Ne samo da ovi roditelji i profesionalci razvijaju bolje razumevanje dečijih frustracija i izazova, svi koji učestvuju u ovom praktičnom iskustvu idu sa većim osećanjem empatije. Video simulacije je dostupan na YouTube-u.

Izvor:

Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Hiperaktivnostni poremećaj pažnje deficita.

Jill Stowell. "Zahtev za intervju". 20, Januara 2008 i 22, Januar 2008.